ancisal.blog@gmail.com

Svako kopiranje, umnožavanje, presnimavanje, objavljivanje i distribuiranje celog ili delova ovog bloga, zabranjeno je i predstavlja povredu autorskog prava i krivično delo.

Kazni me, kazni...
2011/09/16,21:47

Malo je onih sto vole okvire, ramove, ogranicenja... Nisam medju tom manjinom... Prosto receno, ne lici na mene ta predaja, to da se pokorim, ali... Nikad ne reci nikad...

Nisam od onih koji cvile... Ne molim nikoga, i idem, samo idem... Trazim granice, da vidim postoje li... Ako ih nadjem, da znam kakve su...

Mada, jednom svako poklekne... Pred necijim pogledom zadrhti, pred necijom rukom ustukne, pred nekim se ogoli...

Usla je tiho, kao lopov... Odevena u crno, sa primesama plemenitih metala... Imala je sedefastu kosulju, duboko dekoltiranu... Usku, pripijenu, uz telo... Bila je tako slatka... Crne pantalone, tako uske, oslikavaju svaki pokret njenih nogu... Padaju preko visokih potpetica od satena i zmijske koze... Sve je skladno na njoj...

Oci joj zasijase u mraku... Njena senka isla je po zidu sobe, i igrala, lelujala... Kosa joj se spustala preko ramena, pa niz ta mala ledja... Sve uvojak do uvojka... Sva je divlja, bas kao i ta njena kosa... To je neobuzdani temperament, ona se ne moze ukrotiti... Ima neka zver u njenim grudima, u njenom osmehu, u njenom gipkom telu...

Jednim potezom stopala iskocila je iz vrtoglavo visoke, i sexi potpetice, pravo u njegovo narucje... Uspeo je da oseti da ima cigru u rukama, i vatru uz telo... Osetio je kako ga pece po stomaku, kako mu przi prepone, kako ga dodiruje svojom blizinom... A znao je da je dovoljno hrabra, da sve sto pokusa, dobice duplo... Strast je obgrlila sobu, muzika je svirala nesto lagano, a samo po neki tracak svetlosti prekidali su njeni koraci na prstima... Igrala se njegovim strpljenjem, sladila se njegovim poljupcima, prosutim po njenim mrezastim carapama... Palila je cigaretu tako zanosno, i uzivala u njoj, kao kada se na jeziku topi komadic cokolade...

Bez daha je gledao njenu igru, kao da je upao u njenu zamku, nije znao kuda ce... Predavao se njenim prstima, molio da sklizne malo nize...

Kroz saten i cipku njenog donjeg vesa, on je osetio miris ljubavi, koju mu ni jedna nije pruzila na takav nacin... Nikada pre nje nije upoznao neku koja ima hrabrosti da mu radi sve to... Voleo je tu divljac sto izbija iz njenog karaktera... Ljubio je tu mladu zverku, koja je kandzama ostavila trag na njegovim grudima, ledjima... Voleo je zenu koju nije smeo...

Osetio je vrelinu njenog tela, dubinu njene duse, i svileni dodir njenih usana... Samo je zeleo da se konacno smiri, pa da se prikrade, da je poljubi s ledja, da joj zagrli grudi, napete od zelje... Ali, ne... Ona je i dalje jezikom plovila preko njegovih stomacnih misica, usnama mu dodirivala vrh usne skoljke, grickala vrat, i tako u krug...

Zelja je bila na vrhuncu, trenutak je samo trebao, i da se desi prasak... Da eksplodira nad njom, u njoj, i oko nje... Vrela atmosfera, kazaljke otkucavaju jednocifrene sate, a ona tako sigurna u sebe, podize telo sa njega, pogledom ga miluje, oblizuje usne... Nije znao sta mu sledece sprema, a svaki njen korak bio je novo pitanje, koje je donelo odgovor u slici...

Bila je spremna da prihvati kaznu... Zelela je ogranicenje... Da se preda, da se opusti, i prepusti... Pozelela je da se veze, da trenutak potraje, da minuti zastanu na cas... Pogledala ga direktno u oci, zavukla ruku u svoju torbu, i izvukla male, pufnaste lisice...

"Kazni me, ako te moje oci lazu, i dozvoli usnama da ti to opet potvrde, uzmi moje telo, neka bude tvoje..." Tiho je prosaputala, u predala se...

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu