ancisal.blog@gmail.com

Svako kopiranje, umnožavanje, presnimavanje, objavljivanje i distribuiranje celog ili delova ovog bloga, zabranjeno je i predstavlja povredu autorskog prava i krivično delo.

Topli muški zagrljaj
2011/09/13,23:16

Kad covek voli zenu, salje vojske da je traze... Daje joj se nesebicno, pruza joj sve... Skinuce joj zvezde s neba, i poljubiti gde treba, uvek... Ali, sta zene traze?

Mi, zene, uglavnom trazimo mnogo, a mislimo da trazimo malo... A najcesce trazimo i nemoguce... Ali, zasto? Sta nas, ustvari, cini srecnima?

Malo nam za srecu treba...

Da nam je nekad samo jednog pogleda... Pogleda sanjivih ociju, da ih vidimo u polu-tami, na jastuku... Da su nam tu kad legnemo, i kad se probudimo, da ih ugledamo, i da sa njima podelimo prvi zracak sunca sto se probija kroz rupice na roletnama...

Da nam je nekad samo jednog dodira... Da osetimo tu toplinu, i ljubavnu neznost... Da nam se tela spoje, da se nase koze omirisu, da se mirisi izmesaju, da se stopimo u jedno... Da udahnemo duboko, zajedno, i da osetimo istu zelju, istu esenciju privrzenosti...

Da nam je nekad samo jedan sapat... Da neko bar nekad tiho na jastuku izusti jednu lepu recenicu, da cujemo njegovo srce kako kuca, i da nas to lupanje probudi iz sna... Da osetimo sve njegove trepavice kada se priblizi, da nam spusti poljubac od plisa na nas obraz, usne, vrat...

Da nam je jedno njegovo uvo... Da mu pricamo sta nas muci, sta nas boli, u telu tisti... Da nam je tu da mu kazemo neku rec... Da nam je tu da olaksamo dusu... Da je tu da docekamo zoru pricajuci, a potom zaspimo zagrljeni...

Da nam je tu nekad da nas zagrli... Da nam je dodir siroko rasirenih ruku, da nas stegnu uz svoje telo... Da bude iskreno, zeljeno, da stojimo tek tako, i da se razumemo... Tada, kada se pogledi spoje u tom zagrljaju, cuje se vise nego gde je bucno, oseti vise nego gde je dato, i zeli vise nego sto se moze zamisliti...

Dakle, dajte nam jedan topli muski zagrljaj, sta god drugo da trazimo... Mozda smo lenje da kazemo, mozda se samo stidimo... Mozda bezimo u sigurnost muskih ruku, jer mi smo samo zene... Verujte u nas osmeh, ali ne i nasim suzama... Verujte u nas, ali ne dajte da odemo suvise daleko... Uhvatite nas za ruku, i zadrzite nas...

Nedostajace nam taj topli muski zagrljaj u dubini noci obasjane mesecinom...

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu