ancisal.blog@gmail.com

Svako kopiranje, umnožavanje, presnimavanje, objavljivanje i distribuiranje celog ili delova ovog bloga, zabranjeno je i predstavlja povredu autorskog prava i krivično delo.

Panika: sta ako pristane?
2011/08/19,21:01

Sretoh pre dan-dva jednog bivseg kolegu, kaze mi: "Kad te vidim, tri dana se sudaram sam sa sobom..." Hm, simpaticno, i laskavo... "Kakve usne imas, kako dobro izgledas, sto si starija, sve si mi lepsa..." Sta da kazem, nasmejem se... Kad sam to ja...

Muskarci su vizuelisti, to vec svi znamo. Zato se i okrecu za nasim dobrim nogama, jer to nemaju... Pamet im se pomuti od pogleda na bujni dekolte, kad ni to nemaju... Duga, mirisljava kosa ih mami... Sve sto nemaju... Ali, zele da imaju! E tada im pantalone postanu tesne ispod struka... Tada mogu cuda da se dese!

Danas, kad caruje "prica preko mreze", necete verovati, jos uvek moze da se desi da dobijete papiric sa brojem telefona, dok sedite u kaficu i caskate sa drugaricom... Znaci, zanemela sam! Da se nasmejem, ili da mi suza krene?! Ili, koliko strpljenja imaju (neki) muskarci (jos uvek)... Dva sata pije jednu kracu kafu, i nemo posmatra svaki moj pokret tela, guta me ocima, do granice da mi bude neprijatno... Skuplja hrabrosti da pridje... A kad ustane, klecaju mu kolena... Ili ide ulicom, prati mi svaku stopu, doziva me, moli da se upoznamo... Da li smo toliko glupe, ili samo lepo vaspitane?! Eto, gde gresimo! Da nam je ova pamet bila...

I onda mi kaze taj kolega: "Svaki put kad smo pili kafu, bila si tako lepa, uvek skockana, kosulja, stikle... Uvek poslovna..." A meni je uvek bilo logicno, ako idem na poslovni sastanak, bicu poslovna... Zar ne? I pricacu o poslu, valjda...

Medjutim...

"Nekad sam hteo da te pozovem i mimo posla, da popijemo kafu, ali pomislim, sta ako pristanes"?!

Aha! Opaaa! Otkrila se jedna cuvana tajna... Evo muske slabe tacke... Ali, za Boga miloga, toliki covek, a druzi se s panikom?! Ljudi, kuda ide ovaj svet?! Kikotala sam se u prvi mah, a onda se smeh orio kroz ulicu... I, kako sada da se ne zapitam: da li je jos uvek istina da se muskarci plase lepih i/ili uspesnih zena? A za sta se, ono, borimo? Ravnopravnost? To je neki novi parfem? Hm...

I onda saznam da muskarcima uopste nije lako kad idu na prvi sastanak... Mozda jer niko nema drugu sansu za dobar prvi utisak?! Mozda strah od odbijanja? Ili od pristajanja?!

A tek prvi put?! Gle cuda, omanuo... Nije nama zenama vise ni to nepoznato... Desava se, skoro svakome... Uglavnom kad zelja prevagne, a krvi nema dovoljno za obe glave... I uglavnom se snabdeva ona medju usima...

Mozda je nihov strah bez razloga? Kad bi oni znali kroz sta sve zena prodje pred prvi sastanak, panika bi dobila momentalni otkaz! Zaposlilo bi se samopouzdanje... Ali, oni ipak to ne znaju...

Ali, sve cestitke onima koji imaju i samopouzdanja, i hrabrosti, i dovoljno krvi u svom telu, i jos znaju sta treba da rade... Oni, ocito, imaju i srece... Retki su takvi talenti, ali ima ih! Znam...

 
Accessible and Valid XHTML 1.0 Strict and CSS Powered by LifeType and blog.co.yu